ANTOLOGIJE / Zoran M. Mandić
Praksa izdvajanja jednih na štetu drugih,
poznata je od najstarijih vremena u kojima je reč
privilegovanih «razdvajača» imala snagu presude,
čak, i u poslovima katalogizacije bogova. Isključivost
je carovala u očiglednostima grešenja, bezobzira, da
li se grešilo namerno, ili, zbog intelektualnog slepila
goreg od Parkiinsonove bolesti. Platon je grešio u
površnostima definisanja: pojmova, pojava, situacija
i njihovih korelacija, dok je Sokrat raznim mistifika-
cijama prikrivao mnoga svoja neznanja. Budu i
Hristosa podelila je ljudska glupost, kojom su orga-
nizovani turniri u prevagama. Imenica nad glagolima,
A prideva nad citatima. Sezona misaone nevinosti je
izgubila trku u poslovima podvajanja. I favorizacija